















parilo je da smo japanski turisti koji europu prođiraju u 5-6 dana...tako i mi...imali smo tri ure vrimena za lutanje i guštanje...računan ajde kad san več ovod onda ču napravit čagod litrati da podilin ovu belecu sa vama...triba se samo slegnit oli ispružit vrat pogledat priko ramena i onda se otvara svit of world heritage...i tako mi banemo do ove butige od zanjega barbijera u dubrovniku da se razumimo starega zanata...mota i gušta...u ratu je bilo puno sčete ali život gre daje...da san ja na mistu gospoje šuice onda bi gosparu hrvoju da plaču sa obavezon da butigu ostavi kakva je sad...jerbo dok smo mi malo čakulavali došla je cila grupa sayonara turista i klanjali se do tleva sa molbon dali mogu napravit koji litrat...više dubrovniku vridi ova butiga nego sve razvikane butige po stradunu jerbo tega jema i u njiovin državama...ovaku reklamu triba čuvat ka zjenicu oka...a ne ka u splitu na vočnome trgu di je stara barbijernica postal šik butiga di dolazidu samo sponzoruše...na kraju eto van litrati i guštajte...ja gren popit žmul vina...dosta je za danas bilo...