














osandeseti godin prošlega vika san radija ka kondicijoni trener sa teniserima atletičarima i nogometašima...u điru je bilo poč na sportske pripreme u inozemstvo...moje kolege bi išle u post francovu španjolsku post salazarov portugal post đeneralsku grčku...a ja ma morete li virovat gren u titovu jugoslaviju i to u rvacku na makarsku rivijeru...mojin sportašima san priporučija da otvore dobro životno osiguranje...jerbo i čeka opasna avantura...gremo na pripreme tamo di je totalni mrak...stignemo van mi u zračnu luku resnik to van je pokraj niko kaže najlipšega grada na svitu...splita...ajde more se o temu i diskusija vodit ali neču sad...četiri brkata milicjota sa strogin pogledon nas dočekaju na gržavnoj granici...imali smo sriče pustili su nas...dolazimo mi u otel meteor u makarsku...di van završava šala i parodija i di počima istinita štorija...pitan ja na recepciji moremo li duperavat unutrašnji bazen...mi bi po danu trčali a na večer masaža teretana i plivanje...ma more i evo van rezervni kjuč pa se vi komodajte...judi moji to su van pravi otelijeri...onda san iša do stanice od milicjota tamo nidi iza otela biokovka i pitan dežurnoga more li se trčat tija bi organizirat mini marathon reka mi je poslat ču van milicjota na motoru da pravi red a i vi vodite računa da pješake ne ruvinjte...i to je bilo sve... brez biljeti brez birokracije...trenirali smo na stadionu...tamo san upozna makarske kolege i reka in da malo razbucaju po mistu da če bit mini marathon makarske...uz mnoge iz makarske je došla iz podgore i marijana letica...koja je u ženskoj konkurenciji i pobjedila...sad je ona fina gospoja pozdravite mi je...eto van je na litratima...a mi smo trenirali i na osejavi kotišini sv.juri na vrju biokova i na onoj cesti ča je napravjena u liticama biokova prima vrgorcu...kad smo išli autobuson na spliski marathon ovi autobus se bija pokvarija...pa smo deboto zakasnili...ali sve je dobro ispalo i naš je michel de maat odnija prvo misto...drago mi je bilo da san u pred i posezoni ostavja turističke šolde u makarskoj...a i ja san čagod zaradija jerbo i moj fumar triba da dimi...a poveja san sa sobon i novinare koji su pravili reportaže o našemu boravku i takmičenjima i to su mekli na jedno šest stranica...a grad mi je da medaju i diplomu za razvitak sportskega turizma...fala in...aaa, još ništo oni momak u modroj majici i brkovima ča se ništo muva okolo sportaša san van ja...
ovi post san poklonija mojon ekipi iz makarske koja se trudi ga napravi kulturni centar u staroj makarskoj gimnaziji di bi se deboto tri ijade mladi moglo nač i kulturno razvijat...ekipa samo naprid...