Sunday, November 23. 2008





nakon procesija...molitvi...dugi mantija...uniformi...koncerata i politički faca bi bija red da se nabacu dvi tri beside o gradu trogiru...svi se mi sakrijemo iza jubavi prima gradu a bilo bi pametno da se upre prston u probleme grada, neznanje i amaterizam kod upravjanja gradom...ma je grad je lip nima diskusije...tu lipotu su napravili judi od razni generacija...ali kad malo boje pogledamo oko sebe onda je večina nakaradni stvari napravjena u zanji 60ak godin...a vrhunac ludosti je od zanjega rata pa do sad...uvik san se pita koja je vizija razvitka trogira...ako je brodogradnja onda je triba pokušat dovest do savršenstva...a znamo kako je...ako je znanje onda nan tribaju skule...a znamo kako je...ako je turizam onda ga triba pokušat dovest do najvišega nivoa...a znamo kako je...ako je vađenje kvalitetnega kamena u segetu i na plano onda triba da se uradi kako struka zapovida....ali znamo kako je...po meni je to ovako...trogir je ka jedna lipa ženska koja se oblači u veštu iz pedeseti godin a postole su jon iz dviijade i osme...a frizura je ka u moje pok. babe...ali jema i u temu šarma...mislin da bi trogir još tribalo nadricat i sredit...ma di je ona trogirska pamet pa da se uvati minjat grad...i onda dat gradu trogiru lipe postole...veštit...očaline...španjčeru...dat mu bagulin...sve ča mu lipo paše...i ostavit mu ovu lipu patinu a oprat mu kalete od nagomilane šporkice...koja nije samo na tlevu...ajmo se uvatit lavure...a ne samo grintat ka ča ja uvik grintan...
Saturday, November 15. 2008
Na školju mome Kao i na svima Zemlja je oduvijek bila škrta A ni puno je nije bilo, Trebalo je da bi se preživjelo Kamenje iz nje izvlačiti I plodno tlo dobijati, A kamenje, Što sa njime učiniti ??? Ništa pametnije doli Parcelu svoju Njome ograditi I od klizanja zaštititi Tako je stoljećima bivalo Škrta zemlja Širena je i obogaćivana Trudom, znojem Pregalaca Koji su kamen Iz utrobe zemlje vadili I njome mocire gradili Kasnije, puno U doba moje mladosti mocire nisu više |
|
Samo parcele dijelile, Nama, djeci, Kao sklonište U igrama su služile, Iza njih smo se skrivali, Dok smo protiv drugih junaka Iz sela "ratovali", Pored njih kućice gradili, Dok su stariji Uz njih prolazili, U šparožini šparoge tražili Mnoge od njih U međuvremenu su nestale, Odnijeli su ih ljudi, Trebao im je kamen Za gradnju Puteva, kuća Zdanja raznoraznih I sve manje ih je, No još uvijek dovoljno ih ima, Kada pogled na njih baciš Da vidiš , shvatiš Kolika borba za Život se vodila |
|
    
Mocire su žuji tvrdi Zavit, beside i stine To je juto brime naše Kad života stađun mine |
|
Ostavjene, rastočene Ti simboli didovine žive jušto ka i judi iako su samo stine |
pisnik : Lovre Kovačević |
lipo je za pročitat judi moji...bij de vei...danas mi je godišnjica braka...tamo nidi u onemu viku 1971 godine smo se vazeli...moja furešta i ja...dura i nek dura...gremo daje u nove životne pobjede...a za obid lipa spiza i boca našega merlota...
|
|
|
Wednesday, November 5. 2008







največi su mi gušti uč u vrtal i vidit ča je sazrilo onda ubrat oprat i meknit na radni stol...nakon tega povirin u armerun o litnje kužine i gledan ča jema još za spravjat...spustin se doli u konobu otvorin maškadur i vidin...aha, to bi moga duperat...vratin se gori i onda oli bokunič mesa oli ribe...i onda počmen spravjat obid...uvik se rodi niki novi recept...ali sve na podlogi o maslinovog uja bilega luka lipe domače kapule...začinskega bilja iz vrtla iza kuče...i onda guštat u našoj litnjoj kužini...di smo cilo promaliče lito i jesen...relacija vrtal, đardin, konoba, kužina...
ajde povirite malo i na culinary croatia
|