U đardinu se na veliko lavuraje, pripreman zemju za sadnju verdure...ma ostala su mi tri lipa kupusiča koje san ostavija za poist na zanji dan zime...a svaki put ka gren u Split odnesen materi dvi tri glavice kupusa...onda je nakon par dan zoven...majko kakvi ti je bija kupus...i svaki put mi reče; sine moj ma bija je savršen, kupus ti je ka špinjača, ajme ča san guštala...i tako ona cilu zimu...a mater mi voli popit i tanku bevandu a to van je prst vina i četiri prsta vode...tek toliko da ga čuti...a osandeset i sedma je tu, ma nek ona gušta i svakome ko jon dođe u vižitu kaže ovo vino mi pravi sin...a meni krivo, malo se zacrvenin ali me brzo prođe...kad bude ovo čitat moja sestra puknit če o'smija...a riceta van je ovaka...kupus se opere i rukama ga iskidan na komadiče...pripremin jedno pet šest kunpira na male bokuniče...jedan veča kapula na grezo...dva režnjiča o'češnjaka na sitno...šaku selena na grezo...našlo se suvega mesa i pancete sve iskrižan na bokuniče...u tavu meknen fete pancete kad je pustila mast onda dodan meso...nek sve dobije lipu boju...dodan kunpire, selen, kapulu i češnjak i promišan...nek se sve lipo isfriga...dodan maslineva uja...kupus onako mokar meknen u jednu teču...kupusu dodan dvi žlice konšerve...dva deca ipo govečega temeljca...kad je kupus počeja da se smanjuje svemu dodan ono ča san isfriga onda dobro promišan i ostavin da lagano kuva in umido jedno uru ipo...eto ga to bi bilo to...malo kruva vina i eto van zanjega zimskega gušta...