Sa ovin postom započiman novu kategoriju Maslinik na škoju...lani nakon onega velega požara u kojeme je jugozapadna bande škoja Čiovo izgorila mi smo izgubili dil našega raja na zemji...ma doli nan je bilo tako lipo a tu smo započeli sređivat mali arboretum...svega san posadija...ajmo redon uz more u škrape su bili kapari, kaktusi i agave a na parceli uz more je bilo jedno pet šest bori za ladovinu...pa onda prima gori masline oblice i mastrinke...a svudi okolo kaktusi, ružmarin, lavanda, mirta, perunika, agava, puzavac ma neču više nabrajat morat ču pustit suzu...sve je nestalo pocrnilo, gotovo je...jedan se papan igra sa žigicama i taman kad je jednu večer bura punila on je upalija šumu kraj ceste a vitar je učinija ostalo...odlučija san sve prikrčit porizat masline do dna, porizat sve bore i grmje i od te parcele napravit maslinik na škoju...a tako smo lipo guštali se spustit doli...ma koji mir...jedina buka su galebi, cvrčci i more ča tuče u škrape...pogled je nezaboravan isprid nas su škoji a liti brod do broda ča od bogatuna ča od domačega svita...ribari su se vezivali isprid nas za kraj i onda bi potizali mrižu...eto to je bija naš mali raj na zemji...ali sad je gotovo sa arboretuom...ma odlučili smo se, vratit čemo masline tamo di su i prije bile a u albumima na Picasi če ostat uspomene kako nan je lipo bilo...na kraju je ipak malo optimizma ma jopet če bit mali raj ali malo drugovačiji, biće malo sređeniji...vidit čemo...evo van još malo litrati kako nan je lipo bilo...
