nakon pet godin...

U ona lipa vrimena ka smo išli do našega raja na južnoj bandi Čiova, guštat u banjanju, izležavanju i užinavanju, e kod tega užinavanja smo pijuckali naše vino koje bi prvo mekli u gustirnu s'kišnicon da se lipo oladi, ali znate kako je to eto dogodi se da ostane koja botija a onda drugi put meknen još jednu na ladenje...i da ne dujin puno, dvi su nan botije ostale doli deboto 5 godin...ka san zanji put iša tamo da pokupin ono ča je vridno i korisno ka ča su stol i katrige i niki alati...ma taman ka san ništo nosija pane mi napamet ma gren pogledat u gustirnu jema li čakod vina u njoj...gustirna van je od jedno osansto litri, legnen na tle i onda rukon u vodu nebi li naša čagod...i je dvi botije su bile šoto...evo san jednu otvorija i vino je samo tako a drugu botiju čuvan za specijalnu priliku...