osušenu lavandu stavjamo u male platnene vričice i to je šestan poklon dici prijatejima...triba stavit ispod kušina i prije spavanja okrenit kušin...gušti...
Nije me bilo 10-ak dana. Bacila sam pogled i na prethodne postove. Ovaj muzej holokausta zbilja mora biti impresivan. Mogu zamislit kakav dojam moze ostaviti takvo jedno zdanje, koncipirano na nacin na koji ste opisali. Kad se puno toga vidi i prodje, covjek se pocne pitat je li apsolutno sve ILUZIJA. Usudila bih se reci da je i cili zivot upravo to - iluzija. Ali neka ste vi bili, i nek ste uzivali...
ah bilo je jos tega da te ubije tuga i da se upitas ma ce je zivot...ne vridi ama nista...ima jedno caklo na tlevu a ispod cakla samo postole i kad san vidija postole od dice uvatili su me jezuri...
#2
uvik viran dalmaciji
on
2007-10-25 14:51
(Reply)