
Ah svitu moj i litu pomalo dolazi kraj a bilo je berićetno prvo smo sami guštali pa je onda došla čer, zet i tri unuka...faštavalo se, točavalo se...bilo je verdure lipe pome, tikvice, balancane, kukumari, nikoliko vrsta paprika, murtele ka u priči...onda su počele i smokve pa smo i sušili i pravili lipe torte...suve pome i dalmatinsko začinsko bilje je kod nas zakon...maškadur je pun delicija...onda je doša sin sa neviston i unukon...ludilo...a prije tega je bila i jedna đita sa jedrilicon nismo daleko išli Drvenik Veli, Krknjaši sa malo spize, bocon merlota, a mozak na pašu, ma punili smo baterije...a sad je došlo vrime da se operu sudi i badnji...konoba je spremna za najlipšu lavuru u godini...spravjanje vina...vaja čekat još jedno desetak dana...nek se skupi slador...a onda triba i zemju pritrest, zagnjojit i pripremit za zimsku verduru...nače se brokula, kupusa, radiča...pa onda zimske salate i božični kunpiri...usput se vaja malo uvatit i rizanja ružmarina i lavande...a i moja se ekipa več priprema za svakodnevne pješačke ture po okolnin brdima...pa onda jedan put u misecu svi zajedno uz malo vatre i čagod na gradela...i tamo nidi na kraj desetega miseca vaja ispeč rakiju...eto svitu moj ništa posebnoga život gre u prvu brzinu...a sin neka samo skače u baru još malo pa če mu tribat jaketa...