

kad bi ovi kameni kolutovi znali govorit bila bi to zanimjiva i lipa štorija...koliko je samo brašna samlivenu...generacije su se ranile a niki su i trgovali da bi se naranili i boje žvili...ali svima je bilo zajedničko... kruv naš svagdašnji...a u ono vrime ispod peke oli ti cripnje...sad je ovod mali muzej di se sve lipo sačuvalo za slijedeče generacije...sad je to misto di turisti dolazidu u posjetu...a mi seznamo zaletit do graba di je mlinica star priko šeststogodin i di sekog barba ike more nabavit brašno za najboji kruv...