Dalmacija moja inspiracija

evo još jednega litrata od rimskog puta...a i napoleon je bija tu...i na kraju put završava u ništa...ima bit da je mora poč ratovat pa je onda sve onako ostavija...doli desno na kraju fotke u sumaglici je otok čiovo i zapadni dil kaštelanskog zaliva...doli na kraju drage je plano...i nakon tega počima gužva i stres...ajde ima kod nas još dovojno mista za uteč di te niko ne vidi i ne čuje...

kad se sa dalmatine nakon prgometa počmemo spuštat prima moru pogled nan pada na desnu bandu labinske drage...i cilin puten prema moru nas prati vijugavi put kojeg je još car napoleon sagradija...pri nikoliko šetimana san ga ciloga proša...ma ke gušti...znate ča je najboje...ma da se tonobili sa druge bande ne čuju...na par mista rastu cabla na sri puta ča mu daje poseban šarm...imamo dragulj u ruci samo ga tribamo izbrusit...koje bi to pješačke ture mogle bit...a možda se niko i uvati teg posla...

kad se spustimo napoleonovin pute kroz labinsku dragu prolazimo kroz male napuštene zaseoke...pitan se kako su ovi judi živili...di su in potomci...volija bi da se ono malo krova popravi pa da se more doč na vikend...didovina je...pa makar je život bija težak...ipak je didovina...