








sredinon dvora je bija postavjen veli drveni stup di su bili montirani tiramoli...to van je štorija iz moga ditinjstva... uvik san volija vidit kako mi mater obisi bile lancune oli mudante od nas dice na tiramol...a pogotovo ka i vitar počme gingat...zato nisam moga odolit da van ne dočaran dubrovačku idilu..kiša je padala cilu šetimanu...a taman danas je sunce povirilo i svima je odanilo...jerbo je vrime da se roba suši na tiramolima...meni je idilično i vrača me u vrimena kad nije bilo sušilica a ni perilica robe...moran malo stat postajen melanholičan...reči če mi naše makaranke da san romantičan...nima veze...zato mi je mimoza koja je lipo procvitala jos više ulipšala dan...